Kada je, prije skoro četiri decenije, sa stabla skinuo osmrtnicu svoje majke i stavio je u džep, Vitežanin Marko Strukar nije niti slutio da će ovo postati njegova strast. Danas u svojoj arhivi broji preko 15.000 osmrtnica i jedini je u svijetu koji ima ovakav, u najmanju ruku, neobičan hobi.
– Bilo je to 20. novembra 1979. godine. Vidio sam na obližnjoj lipi obavještenje o smrti moje majke. Uzmem i velim: “E, draga mama, sada si sa mnom, u mom džepu”.
Od tada, jednostavno ne mogu proći pored osmrtnice, a da je ne skinem i ne pohranim u svoju arhivu. Ne mogu pojasniti šta je to, zašto me privlači. Volim imati osmrtnice dragih ljudi koje sam poznavao, svojih prijatelja, a iz toga, evo, izrodilo se da sam postao “ovisnik”. Kada bi mi na jednu stranu stavili osmrtnicu, a na drugu kilogram pečenog mesa, ja meso ne bih ni pogledao – iskren je Marko.
Svakodnevno posjećuje mjesta gdje se postavljaju obavještenja o umrlima, da mu koje, kako kaže, ne bi promaklo. Supruga Nevenka ne gleda blagonaklono na Markov hobi.
– Svako se nečim bavi, a on izabrao ovo kao zanimaciju! To je za mene ludost. Kad idemo autom negdje, ako je ugledao osmrtnicu, on će stati makar i ćuskije padale. Ne mogu se požaliti na njega kao muža, vrijedan je, iskren, voli porodicu, ali to mi je stvarno morbidno i nikada se neću pomiriti s tim – čudi se Nevenka.
Nedavno je Marko boravio u Njemačkoj. Međutim, iako je namjeravao, nije mu se posrećilo da u svojoj arhivi ima i barem jednoga Nijemca.
– Gledao sam ne bih li negdje ugledao zalijepljena obavještenja o umrlima. Bandera tamo nema, stubova ima, ali čisti kao staklo. Nigdje osmrtnice na vidiku. Kada je moj rođak vidio šta ja tražim, veli mi: “Marko, ako želiš platiti kaznu 2.000 evra, traži i skidaj osmrtnice”. Odmah me presjeklo preko stomaka. Otkud mi toliki novac – kažem ja njemu.
Otišao je ovaj neobični čovjek i korak dalje, pa je izdradio i svoju osmrtnicu.
– Samo je još prazno mjesto gdje će pisati datum smrti. Volio bih samo znati hoće li je neko skinuti i arhivirati, baš ovako kako ja to radim – pita se Marko.
Podjeli: