U RS postoje samo tri bioskopa

Kultura odlaska u bioskop u Republici Srpskoj skoro da više ne postoji, jer već decenijama publika može pratiti domaći i svjetsku filmsku produkciju u samo tri grada Srpske.

Preciznije rečeno, jedino bioskopi u Banjaluci, Prijedoru, i Višegradu posjeduje digitalne projektore i sale u kojima se filmovi mogu gledati putem svjetske distribucione mreže, dok je ostatak RS osuđen na televiziju ili nekvalitetnu piratsku produkciji najnovih filmskih hitova.

Vlado Ljevar, direktor Palasa u Banjaluci, jednog od rijetkih bioskopa, koji rade u kontinuitetu od 1995. godine, kaže da je nekoliko faktora dovelo do umiranja kulture gledanja filmova u bioskopu.

- Ako imate činjenicu da  je nekih 20 generacija djece u Republici Srpskoj odraslo do punoljetstva a da u životu nije bilo u bioskopu, osim ako eventualno nije rođeno u Banjaluci, Višegradu i Prijedoru ili je bilo na izletu, koji uključuje posjetu bioskopu, to vam dovoljno govori koliko su oni kompletne ličnosti u pogledu filma, kulture, i vaspitanja generalno - kaže Ljevar i dodaje da se razvoj tehnologije, ekonomski standard i nezaintresovanost institucija dovele do takvog stanja

- Bioskop je postao nedostižan za više od 90 posto populacije u RS zbog kombinacije tri ključna faktora. Prije svega, razvoja tehnologije koja je klasični način snimanja i distrubucije filmova poslala u istoriju. Za moderan bioskop morate uložiti minimalno 100.000 KM, što je za većinu privatnih distributera neisplativo, pošto to ne mogu pokriti zaradom od projekcija, kako zbog manjeg broja publike, tako i zbog relativno skupe karte za veći deo stanovništva.  S druge strane, državne institucije i lokalne zajednice uglavnom su nezaintresovane da pomognu ulaganje za opremanje bioskopa ili neku drugu vrstu subvencija za razvoj kinematografije - kaže direktor Palasa.

Predrag  Solomun, profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Banjaluci, kaže da su tehnološke promjene, očajna infrastruktura i nezainteresovanost institucija glavni problemi.

- Definitivna odluka i prelazak, naročito holivuskih studija, s 35 mm filmskih kopija na daleko pristupačnije DCP digitalne formate je doveo do toga da je većina klasičnih kino dvorana stavljena van funkcije. Većina gradova i mjesta u RS je ostala bez kino dvorana i mreže prikazivanja filmova. Time je publika uskraćena za kvalitetno gledanja filmova na velikom platnu, i kino dvoranama, u kojima su posvećeni isključivo filmu, kojeg su došli gledati od prvog do posljednjeg kadra, te se na taj način  mijenja opšta percepcija vezana za filmove, koja je građena decenijama ranije - kaže Solomun i dodaje da su mlađe generacije odrasle daleko od velikog platna.

- Mlade generacije nemaju mogućnost gledanja filmova na velikom platnu pa se dešava da čak na prijemne ispite na Filmski i televizijski smjer na Akademiju umjetnosti dođu kandidati, koji nikada nisu bili na kino projekciji. Filmove su gledali na malim ekranima na televiziji ili su ih gledali na svom računaru ili pametnom telefonu. Kultura gledanja filmova se time značajno mijenja - kaže magistar Teorije dramske umjetnosti  i medija.

Da se navika gledanja filmova u kino dvoranama može nastaviti i u savremenom digitalnom dobu, dobar primjer su veći gradovi u BiH, među kojima su Banja Luka, Sarajevo, Mostar, Zenica...

Starija publika je zadržala naviku odlaska u kino dvorane što se prenosi  i na mlade generacije, naročito ako su dvorane opremljene kvalitetnom opremom i tehnikom.  Solumun kaže da se kao logično rješenje za manje sredine nameće  kinofikacija i digitalizacija nekorištenih ili kino sala.

- Ovaj proces trebalo bi da pokrenu nadležna ministarstva, javne ustanove kulture, Akademija umjetnosti i lokalne zajednice, uz partnerstvo distributera filmova. Uspostavljanje mreže distribucije i utvrđivanje repertoara, koji će uključivati prije svega kvalitetna regionalna i strana filmska ostvarenja sigurno će podići kulturnu svest građana RS - kaže Solomun

Banjaluka ima 200.000 gledalaca godišnje

Bioskopska kultura u Banjaluci opstaje, kako zbog pomenutog kontinuiteta u radu bioskopa, tako i zbog veličine populacije.

- Veliku ulogu ima i broj stanovništva, jer Palas u prosjeku ima oko 200. 000 gledalaca godišnje, što je dovoljno da možete funkcionisati, i biti zanimljiv velikim svjetskim distributerima - kaže Ljevar.

(Blic)

Tagovi: