Stana (84) i Dragan (82) Pauković iz Prijedora, okruženi brojnim potomcima, proslavili su 65 godina braka.

Tokom zajedničkog života stekli su tri sina, a potom dobili šestoro unučadi i sedmoro praunučadi. Kako je sve počelo, prije šest i po decenija u mestu Agići kod Novog Grada i sada oboje rado pričaju.

Baka Stana, kaže da je brak za nju bio izlaz iz teškog života koji je, kao siroče do tada imala.

- Majka mi je umrla kada sam imala godinu i po, a kasnije i otac. Već sa osam godina radila sam kao najamni radnik. Tada je počeo i Drugi svjetski rat. Kada su napali Njemci bila sam u zbjegu sa ostalim našim komšijama. Pobjegli smo pod Kozin u selo Japar i tu sam nakon pet dana gladovanja, prvi put pojela koricu hleba – priča Stana.

Nakon zbjega, vratila se u Agiće kod familije, ali i dalje je radila fizički teške poslove.

- Izvlačila sam drva iz šume, a bila sam mršava kao grana. Maćeha mi je bila dobra i govorila mi je „Stano, udaj se nećeš moći ovo dugo izdržati“. Ja sam im rekla da ima blizu jedan Dragan Pauković. Nisam ga dobro ni poznavala – prisjeća se ona. Dodaje da se bez prepreka nije mogla ni udati za svoga izabranika.

- Familija je htjela da se udam za drugog momka kojeg su oni izabrali, ali ja sam rekla da neću i da iz inata idem za Dragana. Krijući od njih, dogovorila sam sa njim da me čeka kod komšijinog kestena - kaže Stana.

Deda Dragan dodaje da je malo falilo da ceijli dogovor „propane“.

- Padala je jaka kiša i svi su se potoci bili izlili. Tri puta su se moji svatovi okupljali taj dan da idemo po Stanu, ali nismo mogli od vode preći do mjesta gdje je kesten. Nekako smo na kraju uspjeli, ali da je Stana bila negdje preko veće rijeke, ostala bi neudana – priča uz osmjeh Dragan.

Nakon toga nastavili su da grade zajednički život. Sa tri sina, iz Novog Grada preselili su u Prijedor gdje su i napravili porodičnu kuću. Dragan kaže da nije birao posao kako bi prehranio porodicu.

- Jedno vrijeme sam iz Prijedora do Agića išao pješice po 25 kilometara da dotjeram ovce koje sam potom prodavao. Išao sam nekoliko godina i u Libiju da radim – prisjeća se on.

Danas su najsrećniji kada vrijeme provode uz svoje potomke.

- Uvijek neko od njih dolazi. Evo i sada, kada smo svi na okupu za ovim stolom duša mi je puna sreće - priča Stana i navodi da nemaju poseban savjet za dug i uspješan brak.

- Svađa je normalna, ne verujem da se ljudi u braku ne posvađaju. Dragan i ja se i danas posvađamo, ali nikada zbog toga nisam bježala i odlazila od njega – tvrdi ona i savjetuje mladima da sklapaju brakove.

- Mislim da mladi treba da se žene i udaju do 20. godine. Nije dovoljno da neko ima samo momka ili devojku i da tako hodaju. Moraju da se žene i udaju, pa da imaju svoju djecu – ističe ona. Smatra da nemaština nije opravdan izgovor za izbjegavanje braka.

- Poslije Drugog svjetskog rata ništa nismo imali, ali mnogi su rađali i po devetoro djece. Sada svega ima, gdje god pogledaš naćeš nešto što ti je od koristi, ali nema djece i džaba nam sve – zaključuje ona.

U devetoj deceniji života, ovo dvoje staraca su veoma pozitivni duhom, ali i dobrog zdravlja. Za proslavu godišnjice braka i za sva veća porodična okupljanja tokom praznika, baka Stana priprema jela, kao što su pita i sarma. Oboje rade i u bašti koja se nalazi uz kuću. Deda Dragan i danas aktivno vozi bicikl, iako je prije šest godina ugradio pejsmejker. Biciklom se vozi gdje god da krene pa i na redovni pregled kod ljekara.

Unuci ponosni na Paukoviće

Stana i Dragan unose veliku radost u cijelu familiju Paukovića.

Baka je puna života, volje i veoma je vesela i u tim godinama života, a i djed Dragan je dobro prati u svemu tome – kaže unuka Danijela.

Unuci ističu da su oboje aktivno učestvovali u obnovi svoje kuće koja je bila poplavljena u maju 2014.

(Blic)