Trifun Avramović iz Batkuše kod Šamca bavi se uzgojem svinja onako kako su to radili njegovi preci. Na ograđenoj parceli nešto većoj od pola hektara, na travnatoj površini sa niskim rastinjem i ponekim stablom, u otvorenom uzgoju je 25 krmača.

Avramović kaže da se ovakvim vidom poluintenzivnog uzgoja, kako ga naziva, bavio njegov djed, otac, a sada i on. U vrijeme kada je bio zaposlen u preduzeću, ovo je bio dopunski posao, a sada se isključivo bavi uzgojem priplodnih krmača i prasića.

“Počeo sam negdje 2001. godine sa nekoliko svinja, da bih 2007. godine proširio proizvodnju na 20 do 25 krmača za priplod. Sada mi je to osnovno zanimanje, a obrađujem i 15 hektara oranica, radi proizvodnje hrane za svinje”, kaže Avramović.

Kada je odlučio da se bavi poluintenzivnim načinom proizvodnje, Avramović je konsultovao struku, jer svaka svinja nije pogodna za ovaj vid uzgoja. Cilj mu je bio da ukrštanjem dobije svinju koja dobro podnosi spoljašnje uslove, da ima zdravo potomstvo i da daje kvalitetno meso.

“Počeo sam proizvodnju sa rasama svinja landras i jorkšir, ukrštanje je dalo odlične rezultate. Kasnije sam pokušao ukrštanje sa pietrenom, međutim, nije se pokazalo kao dobar izbor, to je ipak industrijska svinja i traži drugačije uslove uzgoja”, kaže Avramović i ističe da je najbolje rezultate postigao sa rasom landras-jorkšir, da su prasići zdravi i da dobro napreduju.

“Krmače sve vrijeme provode na otvorenom, a u objekat ih smjestim samo kada dođe vrijeme prašenja. Kada prasići malo porastu, krmača se ponovo vraća u svoj prirodni ambijent”, kaže Avramović i dodaje da je to najbolji način za uzgoj, jer krmače iz prirode uzimaju vitamine i minerale, odnosno sve ono što je potrebno za normalan rast i razvoj, kao i za zdravo potomstvo.

“Interesantno je da su ove krmače veoma dugovječne, ja sada imam dvije koje su se oprasile u devetoj godini života. Imao sam jednu koja je u 12-oj godini oprasila zdrave prasiće i nekliko mjeseci nakon toga umrla od starosti”, priča Avramović.

Avramović je registrovao poljoprivredno gazdinstvo i ostvaruje pravo na opštinske i republičke podsticaje, što mu je određena podrška proizvodnji. Ipak, posljedice pandemije virusa korona se i uzgoju svinja i te kako osjete. Otkupne cijene prasića su veoma niske i ne opravdavaju uložena sredstva u proizvodnju.

“Zbog pandemije virusa korona nema skupova, svadbi, rođendana, ljudi ne kupuju prasce. Ako uspijemo da nađemo kupca, cijena je veoma niska, ne možemo da pokrijemo osnovne troškove. Ali moramo da prodamo, jer prasci prerastu težinu, a ja nemam uslove da ih držim”, kaže Avramović i naglašava da je mjera interventnog otkupa bila dobra, ali da je to privremeno rješenje, te da bi zaštita domaće proizvodnje, odnosno privremeno ograničenje ili zabrana uvoza žive stoke i svinjskog mesa, dala puno bolje rezultate.

“Ja sam prije dva mjeseca prodao 100 prasića po 2,5 marke, to je tako niska cijena, čist gubitak. Time ni troškove obrade zemlje ne mogu da pokrijem, a o drugim troškovima da ne govorim. Realna bi bila cijena od 4 marke za kilogram žive vage”, kaže Avramović i dodaje da i sada za prodaju ima oko 60 prasića.

Proizvodnja svinja na otvorenom sve je atraktivnija u Evropi, a meso je zbog kvaliteta, traženo i skupo. Kod nas je otkupna cijena izjednačena sa onom iz intenzivnog uzgoja, te se malo poljoprivrednika odlučuje za ovu vrstu proizvodnje.

M. L.