Biti istraživački novinar u lokalnoj zajednici je postalo opasno zanimanje, posebno ukoliko svoj posao radite profesionalno i odgovorno i ne želite da kreirate i objavljujete naručene promotivne tekstove nosioca vlasti, već da ukažete na sve društvene anomalije i probleme sa kojima se suočavaju građani/ke.

Ovo je naglašeno tokom radionice o istraživačkom novinarstvu za novinare/ke iz lokalnih zajednica koja je održana danas u organizaciji Udruženja BH novinari putem Zoom platforme.

Istraživačko novinarstvo zahtijeva mnogo vremena i resursa i podrazumijeva da jedna ili više osoba iz redakcije danima, a  nekad i mjesecima radi na jednoj priči, što malo bh. redakcija može sebi da priušti kaže edukatorica Zinaida Đelilović, novinarka magazina Žurnal.

„Iskreno govoreći, nije ni svaki novinar, a ni medij spreman da se suoči sa problemima koji ih mogu snaći nakon što objave neku istraživačku priču, posebno ukoliko pišete o kriminalu i korupciji. Dosta kolega se povlači u tim momentima, ne žele čak ni da prijavljuju prijetnje i napade, ali smatram da je bitno izaći u javnost, pričati o onome što nam se dešava jer to može uticati na tu osobu da to više nikada ne uradi“, ističe Đelilović.

Novinarka Radio Slobodna Evropa Dragana Erjavec smatra da je za novinare veoma bitno da znaju da čitaju i razumiju zakone, da se služe javnim dokumentima, jer je to sveto pravilo u istraživačkom novinarstvu, koje sa jedne strane novinarima/kama daje sigurnost, a priči vjerodostojnost.

„Kada radite istraživačke priče često se dešava da je potvrda polazne sumnje sakrivena u milion papira koje tražite iz javnih institucija, firmi, ustanova i analiziranjem prikupljenje dokumentacije pronalazite važne veze, puteve novca, dokaze koje je potrebno klasificirati i predstaviti javnosti na što razumljiviji način“, naglašava Erjavec.

Sličnog mišljenja je i Zinida Đelilović, koja smatra da je za svaku priču ključno birati dobre sagovornike, eksperte u svojim oblastima, a onda sve prikupljeno upoređivati sa zakonskim odredbama ukoliko to tema zahtjeva.

„Novinar mora imati činjenični dokaz za svaku rečenicu navedenu u tekstu i to je glavni alat za pobijanje svake teze da je priča manipulacija, propaganda i laž“, kaže Đelilović, dodajući da je važno znati odvojiti bitno od nebitnog, te što jednostavnije formulisati rečenice kako bi bile razumljive javnosti, jer se samo tako može postići dobar efekat. 

Novinari koji se odluče da budu istraživači, da otkrivaju različite afere, koruptivne radnje, anomalije često se suočavaju sa različitim problemima: prisluškuju im se telefoni, emailovi im se hakuju, prijeti im se, ili budu fizički napadnuti sve sa ciljem zastrašivanja i ušutkivanja. Posebno loša situacija je u malim sredinama, gdje medijski djelatnici sa jedne strane nemaju kapaciteta da se odupru pritiscima i napadima, a sa druge strane su preopterećni dnevnim obavezama tako da nemaju dovoljno vremena da se posveti kritičkom propitivanju svakodnevnih događaja.

Vanja Šunjić, novinarka iz Sarajeva smatra da je istraživačko novinarstvo jako važno u lokalnim zajednicama, jer na lokalnom nivou treba da postoje korektivni faktori koji će ukazati na neregularnosti, s obzirom da veliki istraživački mediji nisu uvijek upućeni na dešavanja u lokalnim zajednicama ili nemaju interes da obrađuju sve teme.

„Jako je važno ohrabrivati novinare i novinarke da se bave istraživačkim novinarstvom u svojim zajednicama i stvoriti mehanizme uz koje će se osjećati sigurno i znati da nisu sami. Lokalni mediji imaju vrlo malo kapaciteta i interesovanja za kreiranje istraživačkih priča. To su uglavnom male redakcije koje u jednom trenutku postanu propagandna mašinerija vladajućih struktura, osobito ako govorimo o javnim medijima, koji su u vlasništvu općina, gradova ili kantona“, kaže Šunjić, dodajući da privatni lokalni mediji funkcionišu po sličnom principu - redakciju uglavnom čini nekoliko osoba, a u vlasničkoj strukturi nisu novinari i novinarke, nego predsjednici i direktori raznih nevladinih organizacija, koji su mnogo više od kolega novinara spremni činiti kojekakve ustupke koji se kose s pravilima profesije, jer često rade za određene interesne skupine.

Sličnog mišljenja je i Azra Berbić, novinarka i aktivistkinja iz Kaknja koja smatra da je jako važno razviti kapacitete za istraživačko novinarstvo u lokalnim zajednicama, jer često mnoge priče ostanu neispričane s obzirom da drugi novinari koji ne žive i ne djeluju na tom lokalnom području nemaju priliku da dođu do informacija do kojih mnogo lakše dolaze novinari u svojim lokalnim zajednicama.

„Nažalost, bojim se da lokalni mediji nemaju skoro nikakve kapacitete, prije svega jer su ograničeni činjenicom da su finansirani iz javnog budžeta što u BiH uglavnom znači da moraju biti naklonjeni aktuelnoj vlasti na lokalnom nivou. Pored toga novinari i novinarke pored redovnih obaveza, jer uglavnom rade u dnevnim redakcijama, često nemaju ni vremena da se posvete istraživačkim pričama pa tako ni prilike da steknu iskustva u istraživačkom novinarstvu“, ističe Berbić dodajući da ipak vjeruje da postoji prostor za razvijanje istraživačkih redakcija pa čak i kada bi to bila neka zajednička suradnja između više privatnih lokalnih medija na nekom području.

Sudionici radionice su se složili da je rad u lokalnim medijima često pod političkim, finansijskim i institucionalnim pritiscima, koji na koncu rezultiraju kršenjem prava na slobodu izražavanja i slobodu informisanja. Novinari svoj posao obavljaju u otežanim uslovima pokušavajući da održe dignitet profesije i da u skladu sa visokim standardima novinarstva građanima pruže objektivne, provjerene, kredibilne i kvalitetne informacije i da je zbog toga neophodno jačati njihove kapacitete u oblasti istraživačkog novinarstva.

Radionica o istraživačkom novinarstvu za novinare/ke iz lokalnih medija je održana u okviru projekta “Slobodni mediji za slobodno društvo” koji implementira Udruženje BH novinari u saradnji sa Asocijacijom elektronskih medija u BiH uz podršku Evropske unije.