Kada sam sa sedam godina prvi put zasvirao na klavijaturi i harmonici do današnjeg dana ih nisam ispuštao iz ruku, riječi su profesora engleskog jezika i književnosti Dejana Ristića iz Srpca (37), koji je slijep od rođenja, ali ga to nije spriječilo da se punih 30 godina uspješno bavi muzičkim stvaralaštvom.

Još kao dječačić pokazivao je sklonost ka muzici, zbog čega ga je porodica od najranijeg uzrasta usmjeravala u ovom pravcu pa je pohađao niže muzičke škole u Derventi i Zemunu.

- Kad sam pošao u prvi razred škole za slijepe i slabovide u Derventi, dobio sam prvu klavijaturu, koju su mi roditelji kupili na pijaci, a ubrzo i harmoniku. Sjećam se da je majka išla pred našu krsnu slavu Đurđevdan da nabavi materijal za kolače, ali je usput ugledala harmoniku. Znajući za moje sklonosti, odlučila je da je kupi, ali smo, nažalost, ostali bez kolača - kaže kroz smijeh Dejan.

Harmonika je bila velika i veoma teška za njegov uzrast pa nije mogao da je nosi kako treba, zbog čega se stalno teturao, međutim, ljubav prema muzici je bila jača.

- Sjećam se da sam je prvi put uzeo u ruke baš pred slavu i odsvirao čuvenu pjesmu “Đurđevdan”. Nisam prethodno učio note, samo sam spontano zasvirao, a ruke su išle same od sebe, kao da sam bio vođen nekim nevidljivim silama. I danas imam osjećaj da imam nekog duhovnog vodiča dok sviram. Roditelji mi kažu da sam još sa četiri godine, kada čujem neku pjesmu, stalno rukama pratio ritam, kao da sam bio predodređen da se time bavim - priča Dejan, koji je dokazao su snaga volje i želja za životom jači od svih prepreka.

Već tri decenije svira za svoju dušu, uveseljavajući porodicu i prijatelje, ali i mališane iz Udruženja roditelja i djece sa posebnim potrebama “Izvor”, čiji je takođe član.

Ostvario se i kao uspješan autor napisavši muziku i tekst za tri vlastite pjesme, a sarađivao je i sa raznim folk izvođačima u regionu, kojima je odsvirao nekoliko muzičkih dionica na albumima.

- Neprestano pišem i stvaram, ali uglavnom kada mi dođe inspiracija koju pronalazim svuda oko sebe. Jednom prilikom sam sa majkom posjetio tradicionalni srbački vašar i kupio porciju pečenog kestena. Pretpostavljam da je bio toliko ukusan, jer sam ustao u pola noći, upalio računar i krenuo da pišem. Tako je nastala pjesma koju sam nazvao “Stari kesten” - kaže Dejan.

Iako mu je muzika najveća ljubav, Dejan je prije desetak godina uspio da završi Filološki fakultet u Banjaluci, na Odsjeku za engleski jezik i književnost pa se okušao i u komponovanju na engleskom jeziku.

Iako je slijepima i slabovidima teško da pronađu odgovarajući posao u struci, Dejan je uspio savladati i tu prepreku, jer povremeno uradi nekoliko tekstualnih prevoda za ozbiljne poslovne partnere, među kojima ima i one iz inostranstva.

- Bilo je teško završiti fakultet zbog nedostatka opreme za učenje i literature, ali sam to riješio tako što sam skenirao dokumenta i prebacivao ih u govorne programe. Na sličan način koristim internet, mobilni telefon i druge tehnološke uređaje. Partneri mi šalju tekst za prevod u elektronskoj formi i sve završim u roku, bez većih problema - kaže Dejan.

Prema njegovim riječima, okolina ponekad ima predrasude prema licima sa određenim poteškoćama, ne shvatajući da oni mogu dati potpuno isti doprinos zajednici kao i svi drugi ljudi.

- Kroz život sam se svačim bavio pa sam čak jedno vrijeme bio i polaznik škole latinoameričkog plesa, što bi mnogima zvučalo nemoguće, a ja čak imam diplomu za položen drugi stepen. U slobodno vrijeme dosta šetam, a učestvovao sam čak i na planinarskim pohodima na Motajicu i Kozaru - ističe Dejan.

• Nagrade

Baveći se muzikom Dejan je ostvarivao i uspjehe na raznim takmičenjima pa je tako 2002. godine na jednom takmičenju harmonikaša amatera osvojio prvu nagradu žirija i publike, a nastupao je i na raznim muzičkim smotrama. Čak je komponovao i vlastito Vlaško kolo, koje je često izvodio na manifestacijama i takmičenjima.

Glas Srpske