Slučaj Teslić: Miličević između dvije vatre

Rezultati novembarskih izbora za (grado)načelnike već sada su poznati bar u polovini lokalnih zajednica u Republici Srpskoj. Ali, zahvaljujući sredinama koje su priče za sebe, a jedna od njih je sigurno opština Teslić, uživaćemo u „čarima“ kakve – takve neizvjesnosti.

Piše: Slobodan Popadić, novinar unutrašnje politike

Prvi razlog za to su različiti politički karekteri, javni nastupi i imidž kandidata za načelnika opštine – Milana Miličevića (SDS), Dragana Bogdanića (SNSD), Dragutina Škrebića (SPS), te nezavisnog kandidata Konstantina Savića.

Valjda je svima jasno da je ovaj posljednji, u odnosu na konkurenciju, totalni politički autsajder, ali se nada određenom broju glasova na osnovu „stare slave“ od prije četiri godine kada je bio apsolutni hit tadašnje kampanje zahvaljujući izjavama kao što su one da će otpustiti „svu administraciju“, zatim „urediti pravosuđe“, ali i da je podigao kredit da bi se mogao kandidovati.

Savić se na taj način svrstao među obične smrtnike, što je svakako dobro u vrijeme kada krećete po njihove glasove, ali je i pokazao naivnost i nepoznavanje nadležnosti različitih nivoa vlasti. Možemo se kladiti da se nije promijenio. Međutim, ono što bi ozbiljni kandidati od njega mogli da nauče jeste taj osjećaj u izjavama za pravdu, pravičnost i poštenje.

Prva izjava koju je Dragan Bogdanić dao medijima, nakon što ga je OO SNSD-a Teslić ponovo kandidovao za načelnika opštine, bila je da su prisutnoj predsjednici RS Željki Cvijanović kandidovali infrastrukturne projekte koje „jedino mogu da urade u saradnji sa institucijama RS, u prvom redu Vladom RS“.

Na taj način, Bogdanić je javnosti poslao skrivenu poruku: „Ništa od tih projekata, poput zaobilaznice, neće biti urađeno ako ne bude saradnje sa Vladom, a preduslov za to je da ja pobijedim“. Na ovaj način se poslužio istim izgovorom koji je iskoristio i gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić kada se pravdao koaliciju sa SNSD-om.

Poenta svega je da se republička vlast i javni projekti i resursi potpuno miješaju sa stranačkim stvarima i lokalnim problemima, što se može okarakterisati kao zloupotreba i bahatost.

Ali, to je najmanji problem za Bogdanića. On na leđima nosi dva teška tereta, od kojih je prvi breme izbornog gubitnika na izborima 2016, a potom i na neuspjelom referendumu o opozivu aktuelnog načelnika Miličevića. Drugo breme je što se njegovo ime spominje u istoj rečenici sa fizičkim nasiljem u Tesliću, poput tuče nakon referenduma u martu 2019. kada su ljudi iz Bogdanićevog društva fizički napali pristalice SDS-a koji su „branili“ Opštinsku izbornu komisiju od uticaja sa strane.

Istina, Bogdanić je u takvim situacijama bio i u ulozi žrtve, kao tog 17. aprila 2019. kada ga je udario izvjesni Ilija Pavlović. Bilo kako bilo, bije ga glas „nasilnika“, što ne podržavaju ni mnogi u lokalnom SNSD-u, a kamoli ostali Teslićani. Ukoliko želi da se distancira od tog imidža, ne smije sebi da dozvoli ni najmanji incident do izbora.

Aktuelni načelnik i kandidat za novi mandat Milan Miličević važi za atipičnog političara današnjeg SDS-a: obrazovan, odmjeren, staložen, elokventan, ljekar. Jedan je od rijetkih u SDS-u koji zna kako se pobjeđuje na izborima. Međutim, već pomenuti primjer dolaska Željke Cvijanović u Teslić (da bi podržala kandidaturu Bogdanića) otkriva da i Miličević pravi greške u koracima.

„Ona se Teslića sjeti i dolazi samo kada skuplja glasove i tom prilikom ponavlja jedna te ista lažna obećanja i potpune neistine o političkim konkurentima. Politika se vodi radom i rezultatima, te istinom i iskrenošću prema biračima, a ne na neistinama i lažnim obećanjima. Zašto predsjednica RS u Teslić dolazi samo na stranačke sastanke, te zaobilazi zvanične institucije?“, saopštio je tada Miličević.

Iz ovih riječi iščitava se nekoliko za njega pozitivnih i negativnih poruka. Pozitivno je da računa na iskren odnos prema biračima, na dosadašnji trud, ali ni u kom slučaju nije korisno da ulazi u verbalni rat sa predsjednicom RS. Ona nije njegov protivkandidat, nego Bogdanić. I na kraju, nije tačno da Cvijanovićeva dolazi samo na stranačke sastanke, jer je 10. oktobra 2019. predvodila republičku delegaciju na sastanku sa Miličevićem kao načelnikom.

Posljednji kandidat, ali ni u kom slučaju najmanje važan, jeste Dragutin Škrebić. U tom svojstvu, nema previše njegovih izjava u javnosti, iako kao bivši predsjednik Unije udruženja poslodavaca i bivši v.d. direktora Inspektorata RS, te ugledni poslodavac, nema problema sa novinarima. Tipično za privrednika, govori kratko i jasno.

„Nemamo namjeru učestvovati u kampanji sukobljenih strana koje predvode kandidati za načelnike ispred SDS-a i SNSD-a nego ćemo građanima Teslića ponuditi razvojni program, bolji privredni ambijent i bolji život za sve građane“, istakao je Škrebić, nakon što je za sobom iz SP-a u SPS prevukao kompletan opštinski odbor stranke. Izvjesno je da je u ovoj jednoj rečenici zaista rekao ono što ćemo vidjeti od njega i što bi moglo da bude dobitna kombinacija.

Kao i na republičkom nivou, građanima na lokalu je dosta sukoba dva politička bloka, pa neko treći, ko nije anonimus i ko ima rezultate, ima velike šanse za uspjeh. Pod uslovom da građani pamte, njegov minus mogao bi da bude to što je preletač, jer je osim šetanja između Petra Đokića i Gorana Selaka, nekada bio i u NDP-u Dragana Čavića.

Tu dolazimo do druge dimenzije misterije Teslić: da li Škrebić (Goran Selak, predsjednik SPS-a) zaista smije da ide protiv svog koalicionog partnera SNSD-a (Dragana Bogdanića) ili ne može da mu pomrsi račune? Informacije s terena kažu da bi za Škrebića, osim njegovih više od 500 radnika, mogli da glasaju i bivši Đokićevi odbori i članovi koje je poveo za sobom, a koji su navodno i do sada glasali za Miličevića, a ne za Bogdanića.

Isti izvori kažu da su lični animoziteti Bogdanića i Škrebića ogromni i da baš zbog toga Škrebić i ne pomišlja da odustane. Ako je tako, za SNSD je bolje što se Škrebić kandidovao, jer da nije, sigurno ne bi pristao da radi za Bogdanića. Ovako bar znaju da neće podržati Miličevića, nego će da radi za sebe. Istovremeno, u vrhu partije se ne bi mnogo ljutili ni ako Bogdanić ponovo izgubi, jer bi valjda time konačno zapečatio svoju političku karijeru, makar u Tesliću.

Što se tiče Miličevića, za njega je najveća opasnost ako se uljuljka u fotelji, misleći da je već pobijedio, jer je suparnički tabor podijeljen na dva kandidata. Pod uslovom da se narod nije zasitio njega i SDS-a, i ako uspije da spriječi izborne malverzacije kao u slučaju referenduma, ostaće do kraja u igri. Ovaj put između dvije vatre.