Dvorište, ma kako malo ili veliko bilo, predstavlja komadić prirode u domu, prostor za odmor, igraonicu za djecu, ali i potencijalnu baštu za uzgoj voća i povrća. Leonarda Lela Popović iz Pisara kod Šamca svoje dvorište pretvorila je u pravu malu oazu raznolikog bilja i cvijeća.

Nema sumnje da je dvorište ogledalo kreativnosti onih koji ga uređuju, a za spisateljicu Leonardu Lelu Popović ono je mnogo više od toga. To je, kaže, njen kutak kojem se posvećuje punim srcem, ali i izvor inspiracije. Za četrdeset godina, od kada su ona i suprug odlučili da gradsku vrevu zamijene seoskim ambijentom, dvorište je svakog proljeća poprimalo drugačiji izgled. Danas je, na površini 250 kvadrata, oko 100 vrsta cvijeća, ljekovito bilje, pa i mala bašta jagodičastog voća.

- Prve godine mi je možda bilo najteže, zato što nisam vodila računa kad koje cvijeće treba da cvjeta. U jednom perodu dvorište je bilo prepuno šarenog cvijeća, ubrzo nakon toga, nema ni jednog cvijeta. Kasnije sam kupila trajnice koje mogu da cvjetaju, ali su lijepe i kada ostane samo lišće. Za tih 40 godina, svake godine moje dvorište je potpuno drugačije, kaže Lela.

Prvo cvijeće koje je posadila u dvorištu bile su ruže. Od mnoštva, ostala je jedna koja punih 40 godina ljepotom ukrašava i oplemenjuje prostor, oblikujući cvjetno drvo.

- Svaki put joj priđem, otkinem onu suvu grančicu, cvijet koji je prošao ja ga otkinem, prosto milujem one listove, a ruža je iz godine u godinu sve ljepša, kaže Lela.

Uređenje dvorišta za ovu vrijednu vrtlaricu cjelogodišnji je posao, najviše fizičkog rada ima u jesen i proljeće. Zimi pravi planove i nacrte, a sa prvim vjesnicima proljeća uzima vrtlarski alat u ruke.

- U glavi stvaram preko zime i pravim šeme, crtam, šta bi bilo bolje, kad koje treba da cvjeta, da sve ima smisla da jedno drugom ne smeta, a da to traje do kasne jeseni. Posla ima puno, najviše od početka marta do kraja juna. Četiri mjeseca ja svaki dan imam šta da radim. Nije mi teško, jednostavno, volim to da radim, kaže Lela i dodaje da je ključ uspjeha u ljubavi, da ona cvijeće gaji s mnogo pažnje i osjećanja i da joj biljke uzvraćaju svojim prekrasnim cvjetovima i mirisima.

S ljubavlju Lela njeguje i svoj mali povrtnjak, u plasteniku na 25 kvadrata. Povrće dozrijeva rano, te se i po nekoliko vrsta izmijeni na tom malom prostoru tokom sezone. Na još manjoj površini uzgaja maline, kupine, jagode i drugo bobičasto voće. Sve je neobičnim dekoracijama od obojenog kamenja povezano s cvjetnim lejama, čineći tako jedinstvenu kompoziciju u koju se uklapa i roštilj na balkonu.

- Sama sa ozidala ovaj roštilj, ukrasila ga kamenjem i veoma sam ponosna na njega. Krenula sam da zidam od stare cigle, potom su mi suprug i sin pomogli da izlijem ploču, a ja sam sama radila ovaj luk i kasnije obložila kamenjem, priča Lela o roštilju koji zauzima centralno mjesto na balkonu.

Dvorište je i ambijent u kojem Lela piše svoje kratke priče. Njen raj, kako naziva ovaj prostor, nepresušna je inspiracija. Otkriva da je neke priče i pjesme poslala na nekoliko književnih konkursa, ali i da uskoro možemo očekivati zbirku poezije.

M. L.