Nakon dužeg vremena jedno dobojsko preduzeće se "sjetilo" da raspiše konkurs za prijem radnika i tako je misli stanovnika ovog grada o zaposlenju u Federaciji BiH okrenulo na razmišljanje o poslu bliže mjestu stanovanja.

Željeznice Republike Srpske su iskazale potrebu za prijem u radni odnos 24 radnika, ali ih je u Doboju potrebno svega devet, dok su ostali planirani za prijem u drugim radnim jedinicama, uglavnom u Prijedoru, Banjaluci i Zvorniku.

Dok u Doboju, osim u republičkih ili gradskih organizacijama i institucijama, gotovo da nema preduzeća sa više od stotinu zaposlenih, u susjednim gradovima Federacije BiH ih je mnoštvo i u njima radi sve više Dobojlija.

Tokom pandemije počeo je da radi, tri kilometra od Doboja udaljeni, tržni centar "Robot", u kojem je među devedeset novoprimljenih radnika veliki broj trgovaca i drugih radnika iz ovog grada. Značajan broj ih je i u tvornici igračaka "Koala" u Tešnju, Fabrici perutnine "Madi" i drugim tešanjskim i preduzećima Doboj Juga.

I sa druge strane Doboja, u Doboj Istoku i Gračanici, nije zanemariv broj mladih, ali i iskusnijih radnika iz Doboja, koji rade kod poslodavaca u tom dijelu Federacije. To se svakodnevno može vidjeti po punim autobusima ujutro, koji voze zaposlene prema Gračanici i Tešnju. Pa i Tesliću, gdje odavno rade dobojski tekstilci u tamošnjoj fabrici "Dević" ili Petrovu u neku od drvnoprerađivačkih firmi.

Od nekada dobro poznatih i uspješnih dobojskih preduzeća, kao što su  “Frizer”, “Ukras”, “Zanatprom”, “Krnjinput”, “Modeks”, “Radnik”, “Omnikom”, “Niskogradnja”, "Metalomomtaža”, “Izbor”, ŽGP, “Mesopromet”, RK “Beograd”, “Dobojpromet”, “Promet”, “Šipad”, “Prosvjeta”, “Duvan”, “Poljoremont”, “Dobojprojekt”, “Razvitak”, “Enterijer” ili “Domark”, sada nije ostalo ni ime i sva su redom ugašena. Od nekadašnjih 12 zemljoradničkih zadruga ostala je, i ako se tako može uopšte reći, radi jedino ZZ “Bosnakop”.

Prestala je proizvodnja i u najpoznatijim dobojskim preduzećima - “Trudbeniku”, Tvornici nisko-naponske opreme, “Hemoproduktu”, TDSK i "Bosanki".

Ostao je, ali sa novim, stranim gazdama, Rudnik krečnjaka i on se jedino može svrstati u grupu uspješnih, uz novoformiranu "Omoriku", WISCT, nekoliiko građevinskih, prevozničkih, trgovačkih i drugih manjih preduzeća.

Međutim, njihova dobit u poslovanju i broj radnika koje zapošljavaju se ne mogu mjeriti sa nekadašnjim preduzećima iz ovog grada.                                                                              

PROPAST PO SPISKU

Završetkom ratnog sukoba u BiH krenula je propast dobojskih preduzeća po spisku. U namjeri da se tome odupru, radnici su svoja negodovanja iskazivali u krugu fabrika, a uvidjevši da im to nije pomoglo, preseljavali su se pred gradsku i republičke institucije.

Kada je i to bilo uzalud, protestovali su i pred Opšinskim, Okružnim i Privrednim sudom, prilikom zakazivanja ročišta o stečaju preduzeća.

po pravilu, ni to nije davalo rezultate i radnici su morali na biro, najčešće bez uvezanog staža i plaćenih doprinosa i dugovanja, a firme su odlazile u stečaj i kasnije u bescjenje prodavane novim vlasnicima.

Ljubinko ĐURIĆ