Osobe sa invaliditetom najčešće nailaze na prepreke i predrasude, ukoliko pokušaju da koriste javni prevoz, a njihovi sugrađani nisu ni svjesni da vožnja autobusom za njih znači uključenost u zajednicu, olakšan odlazak na posao i obavljanje svakodnevnih obaveza.
Osim toga, i putnici u autobusu nerijetko zaziru od osoba sa invaliditetom, a vozači nisu susretljivi kada treba da spuste rampu namijenjenu ulasku osobe u kolicima.
Ova situacija u Banjaluci se polagano mijenja na bolje, zahvaljujući angažovanosti Humanitarne organizacije "Partner" i njenih brojnih aktivista koji rade na kampanji "Hoću da se vozim autobusom".
Gradski prevoz za sve
U okviru pomenute kampanje do sada je urađena analiza stanja prilaza, taktilnih staza i javnog prevoza za lica sa invaliditetom u Banjaluci.
Utvrđeno je da samo jedna gradska linija ima sva autobuska stajališta prilagođena osobama sa invaliditetom, a gotovo svi autobusi imaju rampu i mogućnost da se "spuste", kako bi putnik sa poteškoćama u kretanju lakše zakoračio i ušao.
U snimanju pristupačnosti gradskog prevoza u Banjaluci, te u obuci vozača kako da postupe ako osoba sa invaliditetom poželi da uđe u autobus, učestvovao je Radenko Rašo Stjepanovi, aktivista "Partnera".
Rašo je korisnik invalidskih kolica i kaže da mu je ovaj zadatak pomogao da prevaziđe svoje barijere.
– Od kako sam radio evidenciju, sada redovno korsitim gradski prevoz. Svakodnevno se vozim, nekada i na dvije ili tri linije, jer sam i sam razbio predrasude koje sam imao i razmišljanje "ko će meni pomoći da uđem u autobus". Sve je manji i otpor vozača, izlaze iz autobusa i pomognu mi – kaže Stjepanović.
Dodaje da je mali problem to što rampe na autobusima godinama nisu korišćene, pa se teško spuštaju.
– Bitno mi je da vidim sve više pozitivnih slučajeva i razmijevanja – rekao je Stjepanović.
Razbijanje strahova
Koordinatorica projekta „Banja Luka – inkluzivna zajednica“, u okviru kojeg se realizuje i akcija „Hoću da se vozim autobusom“, Olivera Mastikosa kaže da mali broj osoba sa invaliditetom korsiti banjalučki gradski prevoz.
Anketa koju su sproveli pokazala je da je glavni razlog to što smatraju da su vozači neljubazni.
– Nakon te ankete, projekat smo revidirali, jer smo shvatili da je bitno da radimo sa vozačima. Organizovali smo sastanak na kojem je jedan od njihovih glavnih komentara bio da ne postoje prilagođene stanice i da bi pomaganje osobi sa invalididtetom da uđe u autobus, prouzrokovalo kašnjenja. Onda smo im pokazali prikupljene podatke o pristupačnim stanicama u Banjaluci, kao i video – dokaz da ulazak u autobus osobe u kolicima traje u prosjeku jedan minut – rekla je Mastikosa.
Dodaje i to da, kao što postoje predrasude prema osobama sa invalididtetom, tako i ove osobe imaju predrasude prema korišćenju gradskog prevoza.
– Sretna sam što me ovaj projekat tjera da uđem u autobus, presiječem svoj strah, i koristim gradski prevoz – izjavila je Mastikosa koja se javnim prevozom vozila u inostranstvu, ali u Banjaluci nije nikada.
Druženje sa novinarima i prezentacija projekta
Portparolka "Partnera" Dušica Lipovac otežano se kreće i potvrđuje da vozači često nemaju sluha za njen problem.
– Dešavalo se da moram da ih molim da autobus primaknu trotoaru kako bih uopšte mogla da iskoračim i izađem, pa do toga da su tvrdili da nisam osoba sa invaliditetom – rekla je Lipovac i dodala da bi mnogi probemi u zajednici bili riješeni, kada bismo imali sluha za potrebe drugih.
Vozači autobusa bi morali obratiti pažnju prilikom ulaska osoba koje se otežano kreću, a prema procjenama "Partnera", potrebu da korsiti gradski prevoz u Banjaluci ima između 500 i 600 osoba sa invaliditetom.
Apel Banjalučanima
O značaju pristupačnosti gradskog prevoza za osobe sa invaliditetom sutra i prekosutra će govoriti aktivisti "Partnera" i sami korisnici invalidskih kolica. Od 11 do 14 časova voziće se gradskim autobusima i Banjalučanima predstaviti projekat "Hoću da se vozim autobusom".
– Što se više osoba sa invaliditetom bude vozilo autobusom, i što češće, ovo će nam svima postati svakodnevica, rutina i nešto sasvim normalno. Razbićemo predrasude i ljudi će biti susretljiviji – rekla je Olivera Mastikosa i najavila da će se zalagati da se u autobuse uvedu i displeji i zvučni signali, koji će najavljivati autobuska stajališta.
Kampanja
Kampanja „Hoću da se vozim autobusom“ jedna je od aktivnosti projekta „Banja Luka – inkluzivna zajednica“ koji se realizuje u sklopu Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu – ReLOaD. Finansira ga Evropska unija (EU), implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), a sufinansira Grad Banjaluka.
Glavni cilj projekta je da se omogući potpuno ravnopravno i punopravno kretanje osoba sa invaliditetom (građana i posjetilaca) u Banjaluci kroz korištenje javnog prevoza i saobraćajnica po osnovi jednakih mogućnosti sa ostalim građanima i time povećati njihovu uključenost u zajednicu i korištenje svih resursa zajednice.
Željka Javorac
