Viši sud u Beogradu objaviće 18. juna presudu Miljani i Vladimiru Kecmanoviću, roditeljima dječaka koji je 3. maja 2023. godine u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ ubio deset osoba. Tužilaštvo je zatražilo maksimalne kazne zatvora, smatrajući da su propusti roditelja doprinijeli jednoj od najvećih tragedija u novijoj istoriji Srbije, dok odbrana traži njihovo oslobađanje.
Ključni fakti:
- Presuda 18. juna
- Tužilaštvo traži maksimalne kazne
- Odbrana traži oslobađanje
- Suđenje ponovljeno po nalogu Apelacionog suda
Glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Nenad Stefanović je u svojoj završnoj riječi sudu predložio da Kecmanoviće osudi na maksimalne kazne zatvora, odnosno za Vladimira Kecmanovića je predložio jedinstvenu kaznu zatvora od 14 godina i 11 mjeseci, a za Miljanu Kecmanović kaznu zatvora od tri godine.
Stefanović je najprije ukazao da maloljetnik koji je počinio zločin nije krivično odgovoran jer nije imao navršenih 14 godina, ali je istakao da je upravo zbog toga zakon propisao posebnu odgovornost roditelja koji imaju i zakonsku i moralnu odgovornost da vaspitavaju i usmjeravaju svoje dijete.
On smatra da za okrivljene nema bilo kakvog opravdanja i olakšavajućih okolnosti i da je zbog njihovih propusta došlo do tako teških posledica po sve oštećene, ali i šire društvo i Republiku Srbiju zbog čega je rekao da bi jedina ispravna, pravedna i zakonita odluka suda bila, da ih osudi na maksimalne kazne.
Ukazao je da Kecmanovići tokom postupka nisu izrazili kajanje i da su kategorički negirali krivicu i bilo kakvu odgovornost za djelo koje je počinio njihov sin.
Sudu je predložio da Vladimiru Kecmanoviću produži pritvor, a da Miljani Kecmnaović produzi mjeru zabrane prilaska i komuniciranja sa maloljetnim sinom.
Postupajuća tužiteljka Sanja Đurić je detaljno obrazložila sve izvedene dokaze kojima se, kako je naglasila utvrđuje krivica Kecmanovića, i dodala da pravdu dugujemo svim žrtvama navodeći njihova imena.
Odbrana traži oslobađajuće kazne
Sa druge strane odbrana Kecmanovića, advokati Borivoje i Irina Borović su tražili oslobađajuće kazne navodeći da nisu dokazani navodi optužnog akta, odnosno da nema dokaza da su okrivljeni izvršili krivična djela koja su im stavljena na teret.
Irina Borović se detaljno osvrnula na svaki izvedeni dokaz, tvrdeći da je Vladimir Kecmanović učinio sve da pomogne državnim organima, kao i da je on u skladu sa zakonom čuvao oružje, a da je maloljetnog K.K. vlasnik streljane obučavao da puca.
Vladimir Kecmanović je u završnoj riječi rekao da će teret te tragedije nositi do kraja života, ponavljajući da su oni bili brižni roditelji i da ne zna kako je do zločina došlo.
Ponovio je da je to vjerovatno fenomen “crnog labuda” koji dolazi iznenada, bez najave i uglavnom dovede do velike tragedije.
Dok je on iznosio završne riječi pojedini oštećeni su negodovali i pokrili uši kako ne bi čuli.
Miljana Kecmanović je rekla da se tokom postupka trudila da se drži dostojanstveno i da poštuje oštećene i žrtve, dodajući da samo ona zna kako je u njenim “cipelama”.
Miljana Kecmanović tvrdi da osjeća moralnu odgovornost
Ona tvrdi da osjeća moralnu odgovornost jer je njeno dijete počinilo zločin, kao i da je njena kuća zbog ovoga u vječnoj tuzi.
Sud će za osam dana donijeti drugu prvostepenu presudu na koju će odbrana i tužilaštvo imati pravo da ulože žalbe Apelacionom sudu u Beogradu.
Ovo suđenje se ponavlja zato što je Apelacioni sud u Beogradu ukinuo prvostepenu presudu kojom su Kecmanovići bili osuđeni na višegodišnje kazne i naložio da se ponovi suđenje.
Vladimir Kecmanović je prvostepenom presudom za krivična dela zanemarivanje i zlostavljanje maloljetnog lica i teško djelo protiv opšte sigurnosti bio osuđen na kaznu zatvora od 14 i po godina, dok je njegova supruga Miljana Kecmanović za krivično djelo zanemarivanje i zlostavljanje maloljetnog lica bila osuđena na kaznu zatvora od tri godine.
Dječak K.K, koji u vreme izvršenja ovog zločina nije imao navršenih 14 godina, pa samim tim nije krivično odgovoran, pucao je na svoje drugare iz dva očeva pištolja koja je uzeo iz sefa 1. maja.
Potom ih je dva dana kasnije stavio u svoj ranac, otišao u školu i tokom prvog časa ubio devet učenika i čuvara škole i ranio još petoro djece i nastavnicu istorije.
Nezavisne
