Vrhovni sud Republike Srpske ponovo je ukinuo presudu kojom su bivši banjalučki inspektori Srđan Radulović i Ognjen Stijak osuđeni na ukupno 14 godina i tri mjeseca robije zbog organizovanog kriminala i trgovine drogom.
Jelena Despotović, portparol Vrhovnog suda RS, izjavila je za Srpskainfo da su uvažene žalbe optuženih i njihovih branilaca.
"Presuda je ukinuta, a predmet je vraćen Okružnom sudu u Banjaluci na ponovno odlučivanje", zaključili su iz Vrhovnog suda RS.
Podsjećanja radi, optuženi se nisu ni pojavili na nedavnom ročištu u Vrhovnom sudu RS, a njihovi advokati pravdali su to aktuelnom situacijom oko korona virusa.
Srđan Radulović i Ognjen Stijak osuđeni su u septembru prošle godine u Okružnom sudu u Banjaluci na ukupno 14 godina i 3 mjeseca robije zbog organizovanog kriminala i trgovine drogom.
Radulović je osuđen na devet godina, a Stijak na pet godina i tri mjeseca. Raduloviću je nakon ponovljenog postupka “skinuto” godinu dana u odnosu na raniju presudu, a Stijaku dva mjeseca.
U ponovljenom postupku Radulović je označen kao organizator zločinačke grupe, koja se od 2011. do oktobra 2013. na području Banjaluke bavila prodajom droga. Stijak je bio član ove zločinačke organizacije.
"Nakon detaljne analize svih izvedenih dokaza utvrđene su kazne optuženima. Ovim kaznama koje su ublažene zbog novonastalih izmjena u Krivičnom zakonu RS postiže se svrha kažnjavanja, kao i prevencija da drugi policijski službenici ne čine krivična djela", navodilo se u obrazloženju presude.
Prema presudi, Radulović i Stijak su koristili infrastrukturu MUP Republike Srpske za prodaju droge, što je uzeto kao posebno otežavajuća okolnost.
Nakon što je Ustavni sud BiH u martu 2018. godine prihvatio apelaciju optuženih, Vrhovni sud RS je ukinuo pravosnažnu presudu bivšim inspektorima za narkotike tadašnjeg CJB Banjaluka osuđenim na ukupno 15 godina i 5 mjeseci zatvora zbog organizovanog kriminala, jer suđenje nije bilo pošteno, a presuda je, kako je ocijenjeno, bila zasnovana na nezakonitim dokazima.
U odluci Ustavnog suda BiH navodilo se da je presuda Vrhovnog suda RS bila zasnovana na nezakonitim dokazima, odnosno saslušanjima svjedoka pokajnika Slavka Đurića, bivšeg službenika MUP RS, i Gorana Bošnjaka, osuđivanog narkodilera.
